U prirodi tropske orhideje žive rastući na kori drveća, korijenja izloženog zraku, suncu i isušivanju. Zbog toga su orhideje razvile posebnu vrstu organa za skladištenje vode i produkata fotosinteze. Ti organi lukovice, gomolji, bulbe pomažu im da prežive tokom sušnih perioda. Različitog su oblika i najčešće se nalaze u obliku zadebljanja pri dnu listova, odnosno sa njih rastu listovi. Lukovice su odlika simpodijalnih orhideja poput Oncidiuma, Odontoglossuma, Cattleye, Coelogyne, Dendrobiuma... Simpodijalni rast sastoji se u tome što biljka stalno izbacuje nove izdanke iz podnožja lukovica koji, pošto sazru stvaraju svoje bulbe. Stare lukovice će vremenom izgubiti listove i blago se smežurati što je sasvim normalno. Međutim one ne gube svoju funkciju. One su i tada uskim rizomom vezane za ostale dijelove biljke i služe kao skladišta za vodu. Što ih ima više, biljka je zdravija, otpornija i bolje cvjeta. Nove lukovice su jedre i napete a stare su često smežurane. U slučaju da biljka potpuno izgubi korijen ona, zahvaljujući ovim organima može preživjeti mjesecima sve dok ne istroši rezerve, i tek tada vene. Doduše to se rijetko dešava jer biljka najčešće tu energiju usmjeri na rast novog izdanka.
Pseudolukovice ovih orhideja su najčešće loptastog oblika, ponekad malo izdužene (izgledaju poput lopte za ragbi). Pri dnu se nalaze maleni pupoljci, koji se teško vide, a iz kojih će izrasti novi izdanci ili cvjetne stabljike. Ovaj oblik lukovica je najčešći.
Brassavola ima duguljaste, sitne lukovice koje se teško vide jer podsjećaju na dio lista. Schomburgkia je karakteristična po izduženim bulbama koje su jako tvrde. U prirodi, pošto lukovice ove orhideje odumru, vrlo često služe mravima kao gnijezda. Cattleya ima bulbe koje su nešto složenije građe. Postoje 2 oblika Cattleya: sa dva lista i sa jednim listom. Cattleye sa dva lista imaju nešto veće lukovice, dok kod ovih sa jednim listom oblik gomolja podsjeća na dršku lista. Sa vrha svake lukovice izlazi jedan ili dva lista, no i cvijet. Dok rastu, novi izdanci su omotani posebnom opnom koja ih štiti od isušivanja. Pošto izdanak sazre omotač se osuši i možete ga ukloniti. Pri dnu lukovice se nalazi nekoliko očiju tj. pupoljaka iz kojih izrastaju nove lukovice i rizom koji ih povezuje. Ovakav način rasta čini da Cattleye rastu vijugavo po podlozi.
Pripadnici ovog roda su razvili nešto drugačije organe za skladištenje vode. To su posebne izdužene drške sa kojih izlaze listovi i cvjetovi. Dendrobium je takođe podijeljen u 2 skupine: tzv. soft cane (Dendrobium nobile) i hard cane (Dendrobium phalaenopsis). Soft cane Dendobium odnosno listopadni dolazi iz predjela gdje postoje 2 godišnja doba: kišno i sušno. Za vrijeme toplog i vlažnog ljeta biljka raste stvarajući nove drške. Kada nastupi sušni i hladni period drveće na kojem orhideje rastu gubi lišće te biljka prima mnogo više sunca, što uzrokuje brže isušivanje. Tada biljka teži da smanji sve površine sa kojih bi mogla da bespotrebno gubi vlagu, tj. odbacuje lišće. Narednih nekoliko mjeseci biljka će preživjeti isključivo zahvaljujući vodi koju je nakupila tokom ljeta u drškama. Hard cane Dendrobium ili zimzeleni, uvijek zeleni Dendrobium dolazi iz toplijih i vlažnijih predjela. Pripadnici ovog roda imaju deblje sukulentno lišće koje ne otpada, te su to uvijek zeleni Dendrobiumi. Njihove drške su manje izražene.
Postoje orhideje koje nemaju posebnih organa za vodu. Takve su iz roda Phalaenopsis, Vanda, Aerides, Paphiopedilum. One potiču iz potpuno tropskih i vlažnih predjela gdje je tokom cijele godine ista klima. Vodu najćešće smiještaju u debelom mesnatom korijenju ili lišću. Većinom su monopodijalnog rasta mada ima i nekih koje rastu simpodijalno kao Paphiopedilum.
Prilikom presađivanja ovih orhideja
potrebno je obratiti pažnju da su mladi izdanci i lukovice što dalje od ruba cvjetne posude kako bi biljka
imala više mjesta za rast. Nadalje, samo mladi izdanci stvaraju korijenje, stare lukovice ne. Često ćete
dobiti savjet da biljke koje imaju 6 ili više gomolja podijelite. Međutim, osim ako ju ne želite nekome
pokloniti ili nemate mjesta, bolje je da to ne činite. Na taj način samo slabite biljku i biti će joj
potrebna jedna cijela sezona ili čak nekoliko (zavisno od lukovica koje su ostale zajedno) dok biljka opet
sakupi snage za cvjetanje.
Pravilo je: Što više lukovica to bolje!
Ako je u pitanju neka rijetka vrsta orhideje ili neka biljka koja vene, moguće je razmnožiti orhideju
odvajanjem jedne jedine lukovice. Potrebno je da ta lukovica ima bar jedan pupoljak pri dnu, inače neće
moći da nastaviti sa razmnožavanjem. Dešava se da te odvojene lukovice bez pupoljka žive godinama i ostaju
zelene ali se ne mogu razmnožiti prirodnim putem. Lukovica se stavlja na toplo, svijetlo i vlažno mjesto.
Poslije nekoliko tjedana ili mjeseci zavisno od vrste primijetiti ćete da se pupoljak aktivirao i da počinje s puštanjem korijenja.
Tada ga treba presaditi. Imajte na umu da će biljkama razmnoženim ovim putem biti potrebne godine da sazru
do stupnja cvjetanja. Hvala Aleksu s foruma sto nam je proširio znanje o lukovicama, pseudolukovicama,
gomoljima i ostalim skladištima vode kod orhideja.