Biljke mesožderke rastu gotovo na svim područjima zemlje a po nekim izvorima do danas je otkriveno oko 1000 različitih vrsti ove biljke. Kada govorimo o mesožderkama bolje bi se bilo izraziti biljke kukcožderke. Ove biljke su evoluirale iz potrebe za mineralnim solima i ostalim elementima na način da su postale sposobne izvlačiti iste iz organske tvari odnosno kukca.
Droseraceae vole jako puno direktnog sunca i većina ovih biljki nisu kućne biljke (osim Nepenthesa). To znaći da je za njihov uzgoj najbolje da tokom cijele godine borave vani posađene kao vrtna biljka ili uzgajane kao lončanica. Dioneu,saraceniu,droseru je najbolje držati zimi na oko 5 C u hladnom stakleniku i smanjiti zalijevanje. Drosera dobro preživljava na sunčanom prozoru no morate smanjiti grijanje ukoliko se radijator nalazi ispod prozora, te na radijator stavite cvjetni podložak u kojemu će se uvijek nalaziti voda.
Nemojte dohranjivati ove biljke jer one rastu u siromašnom supstratu. U suprotnom neće razviti lijepe zamke odnosno neće nastati potreba za dušikom te neće nastojati loviti insekte.
Prilikom presađivanja najbitnije je dobro isprati korijenje biljke od ostataka supstrata. Prije sadnje biljku očistite od suhog lišća i trulog i oštećenog korijenja. Korijenje u premalim cvjetnim posudama oblikuje krugove oko korijenove bale a što korijenje prepletenije apsorpcija hranjivih elemenata iz zemlje je manja. Mesožderke se sade uglavnom u mješavinu svijeltlog treseta i perlita u jednakom omjeru. Pazite da dobro prorahlite treset jer se treset obično pakira u velikim pakiranjima kada se kupuje u vrtnim centrima još uz to je i prešan kako bi zauzimao što manje mjesta. Svijetli treset se ponaša kao prirodna spužva i vrlo je kiseo (pH 4 do 5). Radi se od mahovine Sphagnum ili od trstike i nedostatak mu je da jednom kada se osuši do kraja, vrlo ga je teško ponovo navlažiti.