Oleander su uzgajali već stari Grci i Rimljani a nerion na grčkom znači voda tj. vlaga što znači da je oleandar traži dosta vlage. Može narasti i do 4 metra visine ukoliko je posađen u vrt. Oleander je zimzeleni grm, koji ima šiljaste, kožaste listove listove koji rastu jedan nasuprot drugoga dok se na kraju izboja nalazi cvijet i to uglavnom više njih zajedno koji mogu biti jednostruki ili puni, bijele, crvene, ružičaste, krem ili žute boje.
Oleander cvate od lipnja do rujna i potrebno mu je mnogo topline i sunca kako bi cvao, te mu je cvat ograničenog obujma tokom kišnih ljeta. Pošto oleandar periodu vegetacije traži dosta vode, ukoliko je posađen u tegli treba svakodnevno zalijevanje. Od početka cvatnje pa do kraja kolovoza treba ga se jednom tjedno prihraniti. Tokom zime držite ga temperaturi od oko 5 stupnjeva Celzijevih iako mu najviše odgovara zimska temperature između 10C i 16C. Iako će podnijeti i kraća hladnija razdoblja, prevelika hladnoća mogla bi mu naštetiti.
Pošto je porijeklom sa Sredozemlja, voli sunce i vrućine te to uzmite u obzir kada ga sadite. Oleandar voli ilovasta, dobro drenirana tla, ali i na nešto siromašnijim područjima može uspijevati. U kontinentalnom djelu preporuča se posaditi ga u tegle kako bi ga preko zime mogli unijeti u zatvoreni prostor i na svijetlo mjesto. Ako ga sadite u tegle, pazite da su iste dovoljno duboke kako oleandar mogao nesmetano razviti svoje korijenje. Nakon što posadite mladu biljku orežite ju, tako da stvori grmoliki i gusti oblik. Također, mladim je biljkama preporučljivo uklanjati vrhove, kako bi se razvili postrani izboji, te tako postigao grmolik rast.
Oleandar je grm, pa ga pravilnom rezidbom treba i održavati u obliku grma. Zato se preporučuje odmah nakon cvatnje prikratiti jednogodišnje izboje na 2-3 visine grma. Ukoliko imate stariju biljku, podrežite izboje do drvenastih dijelova te obavezno odstranite grane s unutrašnje strane grma kako bi mu osigurali više zraka. Oleandar je vrlo otrovna biljka jer i mala količina gorkog mliječnog soka koja sadrži otrovni glikozid izaziva povraćanje, može izazvati alergijske reakcije i oštećenja kože. Najotrovniji dijelovi oleandra su kora i listovi. Zabilježeni slučajevi trovanja vodom u kojoj je držana grana oleandra, hranom kojoj je pri kuhanju dodan svježi oleandar, te trovanja dimom koji je nastao prilikom paljenja oleandrovih grana.
Namočite sjemenje (dan do dva u vodi) te rasporedite sjemenke po kompostu te ih pokrijte tankim slojem komposta koji je pomiješan sa nešto sitnog pijeska. Nakon što se pojave biljke presadite ih u veće posude svaku zasebno. Nakon što se dobro ukorijene možete ih presaditi na otvoreno.
Oleandar možete razmnožavati poludrvenastim reznicama na slijedeći način: odaberite zdrav izdanak debljine olovke, star do dvije godine i dug 20-25 cm. Odstranite sve listove sa donjih dijelova tako da dobijete ogoljelu stabljiku dužine desetak i više centimetara. Pripremljene reznice direktno sadite u supstrat za ukorjenjivanje, izmiješan od jednakih dijelova pijeska i treseta. Možete upotrijebiti i hormon za pospješivanje ukorjenjivanja. Reznicu zasadite u kompost i redovito prskajte listove te pazite da se kompost ne isuši. Reznice uzete u rano proljeće mogu se zasaditi u pojedinačne posude nakon mjesec dana jer su reznice će razvile već dovoljno korjenčića. U jesen ju možemo presaditi na otvoreno a ukoliko kasnije pripremate reznice možete ih presaditi u proljeće no one moraju prezimiti u zatvorenom prostoru.
Bolesti koji mogu napasti vas oleandar su slicni kao kod drugih mediteranskih vrtnih biljaka. npr.
Protiv štitastih i lisnih ušiju možete se boriti upotrebom insekticida kao što su Direkt, Mosiplan 20 SP, Decis, Rotor, Skud ili Beta-Baythroid. Prirodni neprijatelji lisnih i štitastih ušiju su grabežljive mušice šiškarice (Aphydoletes aphidimyza) i osice najeznice (Encarsia formosa) te Cryptolaemus montrouzieri. Mamci za kukce (žute ljepljive pločice), raspoređeni u velikom broju oko vašeg bilja također mogu pomoći u zaštiti biljaka.